То је некомплетна констатација. Вероватно није проблем што нема где да излази влага него зато што није добра изолација.
Битно је колико су зидови и плафони можда већ засићени водом.
Problem sa kondenzaciojom na zidovima nikad nije jednoznačan, ne zavisi samood termoizolacije niti od paropropusnosti, već od njihove kombinacije i još nekoliko veoma promenljivih faktora.
Ako na kući koja nije imala vlagu ni kondenzaciju promenite samo stolariju, a posle toga se počne pojavljuje buđ na zidovima odgovor je jasan - ta promena je dovela do problema. Međutim nije sve tako jednostavno, promena je popravila termoizolaciju ali je zbog promenjenog toka vazduha u prostoru balans vlažnosti izbačen iz ravnoteže.
Suština je da se svako ko radi određeni deo pola na kući bavi samo svojim segmentom i ne obraća se pažnja na celinu, a da bi jedna kuća bila topla i bez vlage moraju svi uticani faktori da se uzmu u obzir. Recimo, pri promeni stolarije na već postojećem objektu, mora da se uzme u obzir kakve će SVE posledice to da izazove, a ne samo da ćemo time da rešimo deo toplotnih gubitaka. Zbog parcijalnog pristupa onda posle dolazi do drugih problema kojih nije bilo pre - kondenzacija na hladnim mestima. Nesporno je da će se kondenzacija pojaviti na najhladnijim mestima na zidu ali na to ne utiče samo izolacija već više faktora - relativna i apsolutna vlažnost vazduha u prostoru i temperatura površine zidova. Da ne bi bilo kondenzacije temperatura zidova mora da bude uvek veća od temperature tačke rose za trenutnu relativnu vlažnost u prostoru. To se može dašavati i kad je relativna vlažnost niska ako su zidovi hladni (nema izolacije) ali može se dešavati i na visokoj vlažnosti (pogledati molijerov dijagram radi razumevanja odnosa ili psihometrijski koji je u stvari invertovani molijerov za drugu namenu).
Suština je da pri optimalnim uslovima komfora u prostoru (na psihopmetrijsko dijagramu se to zove zona komfora) koji su definisani opsegom relativne vlažnosti, temperature i brzine strujanja vazduha imamo postignuto ponašanje sistema koje neće narušavati te uslove - znači da temperatura zidova bude ispod temperature tačke rose pri izmeni jedne polovine zapremine vazduha na sat uz održavnje temperature vazduha sa odstupanjem ne većim od 1 stepena celzijusa.
Znači ako u kući postavite bolju stolariju koja mnogo bolje dihtuje morate da dodate - imate drugi način provetravanja radi održavanja vlage u granicama da ne dođe do kondenzacije na zidovima ili da pojačate termoizolacju da bi se povećala temperatura površine zidova, pomenute rupice na prozorima tu praktično i nemaju uticaja, to je više marketing nego praktična korist sem u nekim retkim izuzecima koji nisu nimalo jeftini.
Ovo bi bilo prilično uprošćeno radi razumevanja, u stvarnosti zahteva prilično ozbiljnih proračuna i / ili merenja za dobijanje dobrog rezultata u skladu sa očekivanjima.
То је некомплетна констатација. Вероватно није проблем што нема где да излази влага него зато што није добра изолација.
Какве црне рупице, ставиш прозор да ти дихтује и онда оставиш рупицу да ти улази хладан ваздух.
Нека купе хигрометар да измере колика је влажност. Оптимално је 40% - 60% релативне влажности ваздуха.
Ако је релативна влажност ок, онда није проблем количина влаге него то што нема изолације и што је зид хладан.
Није нормално да буде влажност преко 60% то се дешава само у случају кад се по цео дан нешто кува на шпорету и кад се веш суши у кући. И то је толика влага да се баш осети кад уђеш у кућу или изађеш напоље.
А иначе влага излази кроз зидове и кроз плафон. Много више кроз плафон.Зато се убуђавају кровне конструкције кад нису добро проветрене.
Битно је колико су зидови и плафони можда већ засићени водом.