Kaput od čežnje
Dok se grom od stijene odbija
Brod sjećanja se u talasima razbija
Šaljem munju da ti pod nebom baklju ljubavi upali
I da ti nadopuni sve ono što ti fali.
Dok hladni vjetrovi duvaju
U tišini usnule sobe čuvam slike da me ozdrave
Da naše tragove sačuvaju
I da pošaljem galebove da te pozdrave.
Dok su se sivi nadvili oblaci
Na tebe mislim već danima
Duša kaput od čežnje oblači
Srce govori da te voli,dal'te to još zanima.
autor:pljoska
Predosjećaj
Često te viđjam u snu
i uvijek ko da mi nešto govoriš
u očima ti vidim tajnu
koju ne možeš lako da otvoriš.
Osjećam kako srce moje raste
u ove zimske hladne dane
i zamišljam kako iz žvota bašte
može lijepih trenutaka još da kane.
Poznala sam te tog dana
i znadoh da nije bila šala
činjaše mi se boja glasa
već davno znana.
O svemu sad govorim svjesno
a ne da se sjećanja mute
i gledam u buduće trenutke neizvjesno
ko paučinastih godina kolute.
autor:pljoska