PARAMETRI KOJI ODREĐUJU STAKLO
Svjetlost i toplina promatrani kroz parametre koji određuju staklo dolaze od sunca. Sva su zračenja koja dolaze od sunca - energija.
Sva ta energija jest blagodat, ali je istovremeno i problem kojemu se mora posvetiti pažnja. Prekomjerna svjetlost zasljepljuje. Ta pojava sama je po sebi neugodna, ali i štetna i opasna. Djeluje na organe vida tako što ih oštećuje kao i prekomjerna toplina od koje se štitimo sjenilima, zavjesama i klimatizacijom što znači daljnje povećanje troškova gradnje.
Čovjeku je ugodno boraviti u prostoru gdje je svjetlo, temperatura zraka 16-22 °C, brzina gibanja zraka 0,2-0,4 m/sec i relativna vlažnost zraka 60-80%.
Da bismo mogli iskoristiti najpovoljnije prednosti određenih stakala moramo poznavati njihove osobitosti i pokazatelje - parametre kojima se te osobitosti određuju.
Staklo se definira - određuje prema dva kriterija i to:
* Fizički parametri: debljina, veličina, boja, sigurnost…
* Energetski parametri:
* prolaz svjetlosti LT i LR i prolaz energije ET, ER, EA, SF, SC, RHG
* Toplinski gubici: Kkcal ili Uw
Fizičke parametre definiramo na temelju sljedećih kriterija i to:
*
estetika (boja, deformacije…)
*
mehanička opterećenja (veličina otvora, visina objekta, orijentacija prema vjetru, način ugradnje…)
*
sigurnost (opasnost od pada stakla, opasnost povrede prolaznika, opasnost provale, napada, požara ili buke…
Energetske parametre definiramo na temelju slijedećih kriterija:
*
mikroklimatski uvjeti regije (broj sunčanih dana, minimalna, prosječna i maksimalna temperatura…)
*
termoizolacijske osobitosti objekta
*
vrsta i snaga uređaja za zagrijavanje i hlađenje objekta
Energetski parametri zahtjevaju podrobniju obradu pri njihovom određivanju, ali i pri odabiru stakla i to iz razloga što oni određuju ekonomičnost i udobnost objekta.
Staklo je prozirni, amorfni, čvrsti, krti ihemijski postojani materijal. Glavni sirovinski materijal za proizvodnju stakla su kvarcni pijesak, glinica, alkalijski i još neki oksidi. Kvarcni pijesak kao osnovna sirovina mora biti vrlo čist, tako da u pijesku ne smije biti više od 0,05 % željeznih oksida (zbog otpornosti na povišene temperaturehemijsku postojanost). Sirovinski materijal se usitnjava i homogenizira i ubacuje u peći za topljenje. Topljenje je osnovna faza proizvodnje stakla i odvija se pri temperaturi od 1400 do 1600°C. Otopljena masa se najprije hladi do viskoznosti optimalne obradivosti i nakon toga se oblikuje u željene oblike. Oblikovanje stakla vrši se izvlačenjem, prešanjem, valjanjem i lijevanjem. Daljnjim hlađenjem postiže se očvršćivanje oblikovanih proizvoda.
Karakteristična optička svojstva stakla su:propuštanje.refleksija.
apsorpcija.
SVOJSTVA STAKLA
Specifična masa: 2,5 g/cm3
Služi nam za izračunavanje težine određenog stakla.
Ploča debljine 1 mm i površine 1 m2 ima težinu 2,5 kg.
1. Modul elastičnosti: cca. 70 000 N/mm2
Sposobnost stakla da se nakon deformacije ponovo vrati u prvobitni oblik.
Modul elastičnosti stakla približno je jednak kao i kod aluminija.
2. Tlačna čvrstoća: 700 - 1000 N/mm2
Tlačna čvrstoća stakla nije povezana sa opterećenjima koja nastaju uslijed vjetra ili snijega, to su vlačna opterećenja.
3. Vlačna čvrstoća: 30 N/mm2
Vlačna čvrstoća je navažnija veličina za dimenzioniranje stakla. Različiti utjecaji npr. pritisak vjetra ili snijega na staklo dovode do povećanja opterećenja na savijanje koje uzrokuje povećanje vlačnog naprezanja stakla, pa se time povećava i opasnost od pucanja stakla. Vlačnu čvrstoću stakla možemo povećati termičkim prednaprezanjem na 50 N/mm2. Žičana stakla imaju manju vlačnu čvrstoću i to 20 N/mm2.
4. U-koeficijent za jednostruko float staklo: 5,8 W/m2
Toplinska izolacija stakla, manji U označava bolju izolaciju.
5. Koeficijent temperaturnog širenja stakla: 9 x 10-6
Sličan je koeficijentu temperaturnog širenja čelika i betona.
Povećanjem temperature staklene ploče dužine 1 m za 50oC ona se širi za 0,5 mm.
6. Optička svojstva stakla
Obično silikatno staklo dobro propušta svjetlost odn. zračenja iz vidljivog dijela spektra. Praktično ne propušta UV zračenje (valne dužine ispod 380 nm) i infracrveno zračenje (iznad 760 nm).