za lutajucu..
naravno da cu probati pojasniti ono sto se podrazumeva pod MARKETERIJOM..
koja se zajedno sa jos nekoliko tehnika podvodi pod najopstijim pojmom INTARZIJE..
Uopsteno uzevsi intarzija je ukrasna tehnika namestaja i kao takva svoj najgrandiozniji procvat dozivljava u 16.veku,u tadasnjim izrazitim trgovackim centrima kao sto su Venecija, Firenca, Augsburg ili Antverpen, mada njeni koreni sezu jos daleko dublje, u vreme stare Persije pa i Egipta..
Etimoloski potice od arapske reci "tarsio" sto znaci "umetanje" ili "ulaganje" i treba je razlikovati od INKRUSTRACIJE koja je dekorativna tehnika ulaganja skupocenih materijala u neku jednostavniju podlogu (poznata jos u Egiptu i klasnicnoj antici; prisutna na crkvenom names u doba romanike kao i ukras na profanom namestaju popularna je sredinom 16.veka)
Kao tehnicki postupak intarzija se u tom za njen razvoj narocito znacajnom 16.veku izvodila na dva nacina.
1) komadici drveta razliciti po nijansama i strukturi ulegali su se u udubljnja podloge masivnog drveta
2) a komplikovanijim nacinom ona se razvija kao PILJENA INTARZIJA, stvarana od elemenata prirodno ili vestacki obojenog FURNIRA, jednakih debljina, koji se (poput kolaza) sastavljaju u motive i lepe na kontrukciju predmeta, namestaja (obicno od mekog drveta).
Tako u nemackoj terminologiji razlikujemo "reine" (ili "gestochene") i "gesagte Intarsion" ..Francuska preteze ovom drugom nacinu intarziranja i za tu tehniku upotrebljava termin MARQUETERIE, dok Englezi uobicavaju termin MARQUETRY, ili da bi striktno razlikovali od "incrustration" - upotrebljavaju termin "inlayd work".
Stari majstori su motive, posto su crtez s osnove sa sitnim perforacijama prenoslili ugljenim prahom na furnir podloge, dakle delove izrezivali u furniru posebnom testericom, potom motiv sastavljali i lepili, a potom povrsinju polirali sa toplim peskom i glacali do sjaja.
U mom tehnickom postupku umesto testerice, koristim skalpel..
Da li bi nam malo više rekao/la , o toj tehnici ?