Da li ste oduvijek volili da radite svojim rukama ili ste uvidjeli da imate taj dar bozji tek kad vam je negdje dobro zapelo? Ili se niste mogli osloniti na majstore (ne drže zadatu riječ) ili su isfuserili posao pa ste shvatili da vam je bolje da to napravite sami i ustedite na parama? Ili vas je muka natjerala jer se nešto moralo uraditi, a para se nema... Razloga može biti koliko je i ljudi, hajde da čujemo vase, pogotovo ako imate neku interesantnu anegdotu da podijelite sa nama (a i vise ako ih ima!).
Da pocnem... Ja nisam imao od koga da naucim iako sam imao mnoga interesovanja. Moj otac ni sijalicu nije mijenjao sam, a kamoli šta drugo, komplikovanije! Imao sam zelja koje nisam mogao da ostvarim jer nisam znao kako. Npr. u srednjoj skoli želio sam da imam light-show u svojoj sobi, tj. ona svjetla sto igraju uz muziku, ali to se teško nabavljalo i samo iz inostranstva. Imao sam jednog, nazovimo, „prijatelja” koji je isao u elektro-tehnicku skolu i hvalio se da je on u stanju da napravi sve i svasta. Zamolih ga da mi on napravi, za pare, taj light-show, ali ne htjede. Ipak, nakon dugo ganjanja i nagovaranja, pristade. Cekao sam da zavrsio „posao” par mjeseci i jednog dana donese mi on kartonsku kutijicu velicine dobrih 10cm, svu oblijepljenu selotejpom, a na vrhu su bila dva kontakta za zice. Rece mi da je unutra fotosjetljiva oprema :tup i da kutija nikako ne smije da se otvara!!! Mlad, naivan, bez znanja i iskustva, povjerovah... Prikljucih sijalicu i ona poce da trepce, ali vise kao stroboskopsko svjetlo, nema nikakve veze sa onim što sam ja htio. Rekoh samom sebi, valjda treba malo vremena da proradi :hh , ali i nakon par dana, sve isto. Nakon dosta razmišljanja odlucih da otvorim kutiju i vidim šta ima unutra pa makar unistio tu „osjetljivu opremu” . Otvorih i imam šta da vidim! Unutra nema ništa drugo osim malog metalnog cilindra sa dva kontakta, najobičniji starter za neonsku lampu :nes !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Bilo me je uzasno sramota sto sam ispao tako glup i, iz neznanja, povjerovao u budalastine koje mi je moj (bivši) „prijatelj” servirao... Vidio sam da se ne mogu osloniti ni na koga drugog osim sebe. U se' i u svoje kljuse... Odlucih da dodjem do mog light showa pa kud puklo da puklo. Uzeh knjige o osnovama elektrike i elektronike, poceh nabavljati stare brojeve „Sam svoj majstor”-a (tu sam vidio da ima još dosta stvari koje me interesuju), nabavih seme i ostali i napravih sam cetverokanalni light show! To je bio jedan od poslova na koji sam bio (i danas sam!) uzasno ponosan! Od ničega sam dosao do nečega! Onda sam napravio i pojacalo pa se poceo baviti i drvetom i onda je dosao rat... Par godina nisam ništa radio, ali kada sam dosao u Kanadu i kupio kucu, ponovo sam osjetio potrebu za radom, malo iz ljubavi, a malo i iz potrebe jer ovdje su majstori uzasno skupi. Naucih kako se radi sa keramikom, kako se postavljaju podovi, kako se pravi deck (drvena terasa), kako se postavljaju prozori, radi vodovod i kanalizacija, postavlja lamperija itd., itd., itd., a naucih i o mehanici, dovoljno da znam da popravim većinu kvarova na mom autu, a ponekad pomognem i prijateljima. Za moju dusu sam uzeo i kurs vitraila (vitraj, mozaici od stakla), a planiram i da se bacim malo strucnije u pravljenje namjestaja.
Toliko od mene, a sad da čujem vas. Kako i zašto, koja su vasa interesovanja?
Super tema, svaka čast.
Ja sam samovca u sebi otkrila tek nedavno, a sad me to toliko preokupira da po cele dane nešto raduckam a kad nemogu zbog dece (mali blizanci, moš mislit) samo razmišljam šta ću sledeće i koji bi alat mogla kupiti.
Isto nisam imala od koga naučiti a i da budem iskrena nije me zanimalo. Sve nekako po redosledu: prvo devojka, pa brak, pa deca, e onda je došlo kućenje.
U toku gradnje kuće nagledala sam se svega (kao i svi uostalom), mnogo fušeraja ali i dobrih majstora koji su me učili koječemu.
Tokom gradnje sam redovno pratila ovaj forum iz čisto praktičnih razloga, zbog gradnje, i to isključivo podforum građevinarstvo.
Onda nam je kuća bila gotova a ja sam provirila i u ostale podforume i ostala bez teksta.
Nisam imala pojma šta sve ljudi rade i kako je sve to divno i koliko ispunjava čoveka dok se time bavi.
Sad je moj problem što sam toliko stvari počela odjednom, garaža mi uopšte ne služi svrsi, puna je započetih mozaika od stakla, keramike, kojekakve drvene poličice i nameštaj u povoju, tarabice za baštu, glina, razne dekoracije... A šta me sve tek privlači počev od fima, decoupage,
mekramea... Upisala sam početnički stolarski kurs, što jedva čekam. Ma, čini mi se kao da sam dosad imala nekako prazan život. GLEDANJE TELEVIZORA! :tup užas!
Pozdrav svima
Lako i jednostavno do Stana