Postoje nekoliko vrsta zidnih elemenata a četri su osnovna.
Puni građevinski elementi gustog sastava kao što je puna cigla,
koja je veoma dobra za tiplovanje,tj pogodna.
Šuplji blokovi gustog sastava sastoje se od istog materijala kao i puna cigla,ali im veći dio sačinjvaju šupljine.Ovi blokovi se dijele na blokove sa uzdužnim šupljinama,blokovi sa vertikalnim šupljinama,rešetkaste blokove,saćaste blokove.
Za pričvršćivanje u ovim materijalima se koriste specijalne tiple koje
premošćuju ili ispunjavaju rupe.
Puni građevinski elementi poroznog sastava su većinom vrlo porozni i malih čvrstoća.U ovu grupu spadaju elementi od lakog betona te ytong blokovi.
Za optimalno pričvrščavanje treba koristiti specijalne tiple sa dugačkom zonom širenja.Takođe u ovoj grupi postoje elementi sa šupljinama,poznati su kao lagani šuplji elementi i po pravilu imaju veoma male čvrstine...
Budući da još i pored toga imaju i šupljine,odabir tiple mora da bude
što pažljiviji,a montaža sa posebnom pažnjom.Odgovaraju tiple sa dugom zonom širenja li injektivna sidra...
Kategorija pločastih građevinskih materijala sastoji se od.suhih građevinskih ploča od gipsa,celuloze,iverice,tvrdih vlakana,šperploča i druge,koje su obično malih čvrstina...
Na ovim materijalima se obično koriste tiple za šupljine...Beton se dijeli na dvije grupe,laki i normalni beton.Lagani beton se razlikuje od normalnog betona po lakim dodatcima kao što je ekspandirana glina.
Ovim materijalima koji imaju manju čvrstoću od šljunka u normalnom betonu nastaju nepovoljni odnosi za tiplovanje.
Iznos sile nosivosti tiple za teška opterećenja stoga zavisi o čvrstini betona.Stepeni različitosti čvrstine kao kod zidnih elemenata ne pojavljuju se toliko kod betona,ali se mogu pojaviti pukotine uslijed opterećenja,skupljanje betona,kao i vanjski uticaji,koji smanjuju nosivost.
U takvim slučajevima se koriste tiple koje imaju ETA ili CC ateste.
Njihova upotreba u pukotinama dokazana je ispitivanjem tako da se ove tiple mogu koristiti bez ograničenja.
Razna pričvršćivanja sa tiplama mogu da nose i razna opterećenja,
na razne načine,pri čemu se sile dijele na tri komponente,
vlačnu silu,poprečnu silu i koso poprečnu silu.Sve te sile tipla mora da podnese.Kao orijentacione vrijednosti za nosivost za pojedine vrste tipli proizvođači navode dozvoljena preopterećenja.
Mala prekoračenja u nosivosti nisu od nekog značaja,jer su to proizvođači već uračunali pri konstrukciji tiple.Kod tipli koje su napravljene od umjetnih materijala može da se radi o petorostrukoj sigurnosnoj rezervi,a kod metalnih o trostrukoj.Kako bilo,ali u svakom slučaju šarafi moraju biti što većeg promjera naspram promjera tiple, naravno,radi ostvarivanja
optimalne veze.
Dijelovi tiple koji se šire(zubci) budu pritisnuti uz omomtač rupe i trenjem preuzimaju vanjska vlačna opterećenja.Klasične dvodijelne ekspanzione
tiple su standard.Za još bolje pričvršćenje na tržištu se mogu naći trodijelne i četvorodjelne šireće tiple.
Geometrija tiple prilagođava se obliku podloge,tj izbušene rupe...
Na primjer tipla za šupljine nakon montaže promjenom oblika ispuni dio šupljine vlastitim materijalom ta se više ne može izvući kroz rupu.
U zaklinjavanju materijalom se radi o vezi između tiple i sidrene podloge
pomoću dvokomponentnog morta od smole.
Sastav građevinskog materijala od velikog je značaja za čvrstinu
montažnog spoja.Iz tog razloga postoje tiple za različite građevinske materijale,na primjer za šuplje,pločaste i pune građevinske materijale.
Kod neomalterisanog zida je lako prepoznati podlogu,a kod omalterisanog
ili obloženog jedna probna rupa nam može dovoljno reći o kakvom se materijalnom sastavu zida radi.