tokarenje metala

Pretpostavljam da se radi o strugu za drvo tako da je tolerancija dozvoljena(cak i pozeljna posto se
ne podmazuje), a moze svaki strugar to da odradi.

Dobar strugar sa dobrim strugom ti to moze odraditi.

Tesko pitanje, ali da se ljudski odradi i upasuje sa materijalom ne bi trebalo da predje 50 evra.
Obidjes vise majstora pa ce ti se sve kazati.

amkos nisam bio ovih dana na forumu pa ti nisam stigo odgovoriti naprivatnu poruku nisam završio svoj strug kad sam ga počeo praviti imao sam drugih obaveza pa je sve ostalo na kupljenom amerikaneru 80mm komadu željezne ploče i nešto željeznih profila sad planiram nastaviti sa izradom. Moraju li ove šipke za pomicanje po x,y osi biti od nekog tvrđeg čelika?
i još jedno pitanje može li ovakva konstrukcija izdržati struganje metala kad bi se za pomicanje po x osi koristila ovakva konstrukcija samo sa debljim cjevima http://i249.photobucket.com/albums/gg231/mlisicak/20130202_194033_zps624... [17]

Eve slike mojih konjica, jedan stari liveni i drugi od profila.I drugi sluzi kod obrade metala, a osnovno
je za drvo.

evo kako izgleda moj kogu da menjam alate šiljkove kad vrnem do kraja on iskoči kao na pravom strugu
rađeno 90-ih

To vam se ne isplati raditi jer ćete materijal i strojnu obradu (bez koje ga ne možete napraviti da imalo valja) platiti više nego gotovi stroj istih mogućnosti.Radio sam u tvornici alatnih strojeva,pa mi se opet nije isplatilo zezati s tim.

Moj savjet je bio dobronamjeran i najbolji što ti mogu dati.Upiši u google "unimat sl lathe".Dosta jednostavno riješen stroj.Dolje je slika kako su na njemu riješeni ležajevi konjića i suporta.Za staze možeš iskoristiti šipke svjetlo vučenog čelika.Te šipke su već rađene u preciznijoj toleranciji promjera.Između njih i suporta/konjića možeš ubaciti zarolani tanki mesingani lim od par desetih mm tako da ne struže čelik na čelik,nego da se on troši,pa ga je kasnije lako zamijeniti.Osim tokarskog stroja trebat će ti i glodalica,jer se provrti za staze,vreteno i pinolu trebaju što točnije poklapati po pravcu.Ne bi bilo loše sve izvariti,pa zatim varove užariti plamenikom i pustiti ih neka se polako ohlade da popuste napetosti u materijalu.Tek tada odnijeti na glodalicu da obradi provrte.To bi bio neki minimum,inače se po pravilu,da kasnije mjere ne bi šetale,kompletna konstrukcija žari par sati i zatim polako hladi u peći.A i žareni var kasnije teže puca.Ako mogu još nekako pomoći slobodno pitaj.

Za mesingani lim pogledaj kod limara ima li koji manji komad ili na tom otpadu.Ostavi sa svake strane jedan dio 5 mm duži od dužine ležaja,pa kada ga stisneš u ležaju,taj dio koji viri zavrni prema vani da lim ne klizi iz ležaja.Morze konus je istokaren u pinoli,a da se pinola ne okreće ona cijelom svojom dužinom ima kanal u koji ulazi vijak,koji kad se do kraja stegne usput služi i kao kočnica .Vijak je na tom dijelu istokaren da mu promjer odgovara širini kanala.Da se alat u pinoli ne okreće drži ga sami konus.Što je pritisak na alat veći,alat se više zabija u konus.Trapezni navoj mora biti dovoljno dug da kad je pinola potpuno uvučena u konjić,ulazi u prostor konusa i izbija alat.U vezi napetosti vara nisi baš puno dobio sa CO2,ali svakako je var kvalitetniji.

Nisam siguran da li si me točno razumio,pa da ponovim.Napisao sam da ni sa CO2 var neće ispasti potpuno bez napetosti,ali da je taj var ipak daleko kvalitetniji nego varenje običnom elektrodom.Argon je još bolji,ali ne bi puno dobio.Ako imaš CO2 vari s njim.Nije problem toliko u pucanju vara koliko u "šetanju" konstrukcije kod promjena temperature i obrade.Zato se materijali za precizne dijelove i drže satima u užarenom stanju da "odrade" što moraju.Ali pošto to ne možemo napraviti pomirit ćemo se sa sudbinom i zadovoljiti se malo manje preciznim strojem.Ne može u životu sve biti idealno.
Da se pinola ne okreće vijak je drži najviše svojim pritiskom na dno kanala,a najmanje bočno kao kod klina.Zato je bolje napraviti plići,a širi kanal.Tako ti i ostane najviše mjesta za konus.Evo slika kako izgleda pinola i dimenzije:

Na dnu ovog promjera D2 ne treba biti ravno.On se može napraviti svrdlom tako da završava stošcem.Treba jedino poštivati dubinu čistog promjera,a stožac ostaje u produžetku.Promjer D3 je napravljen na promjer trapeznog vijka,tako da se vijak ne savija kod guranja alata iz konusa.Maticu za vijak ako možeš napravi od bronce ili mesinga,tako da se ona troši i učvrsti je za pinolu na način da se može zamijeniti.

Imaš sve te prijelaze između raznih morze konusa,pa čak i one koji preskaču par brojeva.Samo se slažu jedan u drugog.Imaš i čahure koji su prorezane po sredini,a iznutra su cilindričnog oblika i služe za prihvat cilindričnih svrdala i glodala.U njih se stavi svrdlo i kad se stave u neki drugi konus,one se pošto su uzdužno prorezane stisnu i tako drže alat.Što se alatom u radu više pritišće,to ga bolje drži.Mana je što za svaki promjer alata treba imati posebnu čahuru.Imaš i konuse kojima se produžuju svrdla,a i prijelaze sa manjeg na veći (malo rjeđe u upotrebi).
Nadam se da ti nije problem pratiti kad nešto pišem,jer koristim izraze na koje sam navikao.Svrdlo=burgija,vijak=šaraf.

Polako Amkos-e tek ces kupovati alata.Ni svesatan nisi sta sve treba, ali polako kazace ti se.
Za sve je potrebno vreme.